Marko Đurđić, psiholog: Knjiga je jedno, život je drugo

U razgovoru za NVO Pobijedi sebe psiholog Marko Đurđić navodi da čovjek uvjiek vodi borbu sa samim sobom, jer je to neminovno stanje čovjeka kao individue.

-“Reći ću vam kada čovjek osjeti da može da pobijedi sebe i izbori se sa unutrašnjim demonima samim tim i motivacija za borbu raste. Njegova svjesnost i volja za oporavkom povećavaju šansu za savladavanjem poremećaja u ishrani. Naravno to zavisi od inteziteta simptoma, međutim ono što bi mogao biti problem jeste ono “Mogu ja sam”,  to jeste kada individua  osjeća da nema nikakav problem, onda ne može da se izliječi. Ako je struktura njegove ličnosti dovoljno jaka, čitajuci knjige i informišući sebe čak i poslije kratkog perioda seansi može pomoći sebi uz podršku svoje porodice i bliskih ljudi. Knjiga je jedno a život je drugo.”- kazao je psiholog Marko Đurđić za NVO Pobijedi sebe.

POBIJEDI SEBE: Koliko je poremećaj u ishrani ozbiljan psihološki problem kod ljudi koji ga imaju a često toga nisu svjesni ?

ĐURĐIĆ: Poremećaj u ishrani se vodi kao psihološki problem, sam uzrok jeste psihološke prirode. Posljedice koje nosi sa sobom mogu biti psihičke i fizičke. Samo klasifikovanje pripada kategoriji psihičkih poremećaja i to je u osnovi razlika samog klasifikovanja.

POBIJEDI SEBE: Koji sve tipovi poremećaja u ishrani postoje?

ĐURĐIĆ: Po medicinskom šifrarniku postoje različiti tipovi poremećaja u ishrani. Opšte poznate su anoreksija (atipična) i bulimija (pitanje da li potpada pod anoreksijom). Međutim imamo i psihogeno uzimanje hrane koje često ljudi povezuju sa gore navedenim poremećajima.

Ono što je karakteristično kod ljudi jeste da postoje različiti načini na koji se osoba suočava sa stresom. Sa jedne strane imamo psihogenuzu ( nepravilno uzimanje hrane), stoga u određenim stresnim situacijama mi regradiramo (uzimanje previše hrane, izaziva poremećaj pod kojim ne mora spadati anoreksija ili ti bulimija) i spuštamo se na niži nivo funkcionisanja i tada nam osnovno zadovoljstvo ide preko usta. Šta se dešava - kao primjer navodim raskinete sa voljenom osobom pa onda zavapite za sladoledom. Stoga u mnogim slučajevima popunjavamo unutrašnju prazninu  hranom. Poremećaj se može javiti i kod gojaznih ljudi i ona može biti psihogena.

POBIJEDI SEBE: Koji su mogući uzroci poremećaja u ishrani? Da li depresija koja zahvata više od pola populacije u današnjem vremenu u kojem živimo može biti jedan od glavnih uzroka?

ĐURĐIĆ: Poremećaj u ishrani može biti kao samostalna dijagnoza i kao pratilac određenih stanja. Kao primjer navodim ako je osoba anksiozna, ne jede ili jede previše. Kod depresije naša volja i energija je smanjena i zato ne možemo uzeti hranu. Depresija ne može biti uzrok već poremećaj u ishrani može biti simptom depresije. Uzroci komplikovanijih poremećaja kao i sama etimologija nastanka zavisi od osobe do osobe.

Postoje različite teorije a dinamika u porodici je vrlo bitna. Kako osoba doživljava sebe i zbog čega je došlo do iskrivljenja slike o sebi.

POBIJEDI SEBE: Da li fizičkom aktivnošću možemo poboljšati naše stanje?

ĐURĐIĆ: Reći ću vam da je sve u životu poenta balansa i da znatno može uticati. Jedna od tehnika kojom ljudi održavaju kilažu jeste iscrpljivanje vježbanjem i refiksacijom do zdravog života. Naravno ona je bitna ali danas ljudi pretjeruju u tome zbog iskrivljene slike koju imaju i cilj kilaže koja nije adekvatna sa visinom i težinom (usljed toga osoba koristi kao metod povraćanje) što može biti simptom poremećaja sam po sebi.

POBIJEDI SEBE: Da li se poremećaj u ishrani može liječiti bez medikamenata?

ĐURĐIĆ: To sve zavisi od nivoa poremećaja. Zavisi od osobe do osobe jer intezitet simptoma varira.  Ako je u pozadini određeno stanje kao što su depresija ili anksioznost gdje se javlja strah od gojaznosti kojom se kvari kvalitet života,  medikamenti su neophodni.

POBIJEDI SEBE: Koji faktori povećavaju razvoj poremećaja u ishrani?

ĐURĐIĆ: Poremećaj u ishrani se obično najviše javlja u adolescentnom dobu kada osoba nema jasnu sliku o sebi u svakom pogledu, kada nije svjesna slike o sebi. Usljed rasta i razvoja počinje i tijelo da se mijenja, samim tim upoznajemo sebe po pitanju naših osobina i emocija što je zbunjujuće. Nama je važna spoljašnost (UNUTRAŠNJOST NAM JE NEPOZNATA) i bitno nam je kako nas drugi percipiraju.

Stoga ne znajući kakvi smo iznutra pokušavamo da se pokažemo spolja, na osnovu toga pravimo socijalne odnose. U okviru toga često se dešavaju neadekvatni odnosi u porodici i društvu i postoje situacije koje su se dešavale da osoba ima iskrivljenu sliku o sebi, čime se objašnjavaju određene pojave. Možemo navesti poznati primjer da osoba može toliko da izgladnjuje sebe kažnjavajući roditelja tj. majku. To se u psihologiji naziva kao primjer “ kontrolišuća majka”. Postoji niz faktora, sve se svodi na individualne razlike.

Poremećaj u ishrani može se javiti u bilo kojem periodu života kako kod žena tako i kod muškaraca. Statistički više kod žena, starijih žena usljed menopauze koja može biti vrlo krizna (depresivna reakcija, slabija volja, nezadovoljstvo sobom, težnja za savršenošću). Generalno nama je fasada (to je način kako neko reaguje na nas) vrlo bitna ali ne smije nam biti esencijalno bitna. Svi želimo da izgledamo fino, međutim iskrivljenost te slike je u tome što je dobar izgled a što nije. Iskrivljene su vrijednosti što je potrebno što nije potrebno, ali ako govorim o poremećaju u ishrani jasno je da se 15 posto manje od optimalne težine za visinu računa kao poremećaj.

POBIJEDI SEBE: Kako tretirati pormećaj u ishrani?

ĐURĐIĆ: Kada bismo krenuli sa svih frontova prije svega potrebna je psihoterapija. Znate nije svaki psiholog psihoterapeut i nije svaki psihoterapeut sposoban za sve. Bitno je da postoji stečeno povjerenje između doktora sa dobrom strukturom ličnosti i pacijenta. Potrebno je da se tačno zna šta pacijent radi i naravno da u skladu sa određenom dijagnozom i zavisno koliko je stanje ekstremno  kritično da se tretira sa medikamentima. Tu se uključuje nutricionista i vodi raspored kroz određenu ishranu, to je ono multifaktorsko da se pristupi pacijentu. Bez psihoterapije se ne može liječiti.

POBIJEDI SEBE: Sta je sa kontrolom uma (bez psihoterapije)?

ĐURĐIĆ: Čovjek uvijek vodi borbu sa samim sobom, jer je to neminovno stanje čovjeka kao individue. Reći ću vam kada čovjek osjeti da može da pobijedi sebe i izbori se sa unutrašnjim demonima samim tim i motivacija raste. Njegova svjesnost i volja za oporavkom povećavaju šansu za savladavanjem poremećaja u ishrani. Naravno to zavisi od inteziteta simptoma, međutim ono što bi mogao biti problem jeste ono “Mogu ja sam”,  to jeste kada individua  osjeća da nema nikakav problem, onda ne može da se izliječi sam. Ako je struktura njegove ličnosti dovoljno jaka, čitajuci knjige i informišući sebe čak i poslije kratkog perioda seansi može pomoći sebi uz podršku svoje porodice i bliskih ljudi. Knjiga je jedno a život je drugo.

POBIJEDI SEBE: Da li poremećaj može rezultirati fatalnim ishodom?

ĐURĐIĆ: Apsolutno. Već  u toj fazi potreban je niz stručnjaka i angažovanja oko određene osobe. To fatalno stanje može dovesti i do suicida.

Autor: NVO Pobijedi sebe