Čuj Ne

Photo/Andrea

U prethodnom blogu govorili smo o toksičnim i nasilnim obrascima ponašanja, a dotakli smo se i narcizma, pojma koji se danas često koristi olako, kao etiketa za svakoga ko nas je povrijedio, zato  želimo na inicijativu naše čitateljke da napišemo par riječi.

Lako je uperiti prst u druge. 

Mnogo je teže, ali i iskrenije, razumjeti da iza mnogih ljudi koji povrijeđuju druge stoje neizliječene rane. Odrastali su u nestabilnim porodicama, bez dovoljno ljubavi, pažnje i emocionalne sigurnosti.Nisu naučili kako da se nose sa emocijama, niti kako da vole na zdrav način.U suštini, svaki čovek u sebi nosi određenu dozu narcizma, potrebu da bude viđen, prihvaćen i potvrđen. Razlika nije u tome da li ga imamo, već u tome da li smo razvili samodisciplinu, emocionalnu inteligenciju i sposobnost da kontrolišemo svoje impulse.

Zato smo često govorili o važnosti emocionalnog sazrijevanja.

Nedavno nam se javila jedna pratiteljka sa pitanjem:

„Zašto je nekim ljudima toliko teško da prihvate riječ ‘NE’? Zašto odbijanje doživljavaju kao ličnu uvredu? Šta se zapravo krije u njima?“

Kako bismo joj pružili stručnu pomoć, anonimno smo je povezali sa psihologom sa kojim sarađujemo.

Nakon razgovora, podijelila je svoju priču:

„Jedan mladić me je uporno pozivao da izađemo. Bio je veoma insistirajući. Po prirodi sam ljubazna i komunikativna osoba, ali ljudi ponekad pogrešno protumače moju ljubaznost i pokušavaju da pređu granice.Ljubazno sam ga odbila.

Međutim, moje ‘NE’ nije bilo prihvaćeno.

Nastavio je da insistira, nisam više mogla da idem na svoje omiljeno mjesto, kao da odbijanje za njega nije odgovor, već prepreka koju treba savladati. Djelovalo je kao da ne traži odnos, već kontrolu. Moje odbijanje povrijedilo je njegovu potrebu za potvrdom, pa je pokušao da manipuliše drugima kako bi dobio ono što želi.

Ali odgovor je ostao isti: NE.

Psiholog je objasnio da ljudi koji ne mogu da podnesu odbijanje često ne reaguju samo na sadašnji trenutak. Oni ponovo proživljavaju stare rane , osjećaj da nikada nisu bili dovoljno voljeni, prihvaćeni ili vrijedni.Ali bol nije opravdanje za loše ponašanje.Kada unutrašnja praznina ostane neizliječena, neki ljudi pokušavaju da je popune kontrolom nad drugima. Traže pažnju, potvrdu i energiju, jer nisu naučili kako da pronađu mir u sebi.Tada nastaju obrasci koji mogu prerasti u manipulaciju, opsesiju i emocionalno zlostavljanje.

Svaka rana može voditi u dva pravca: ili ka mudrosti, ili ka destrukciji.

Riječ „ne“ nije uvreda. Ona je granica.

A granice su svetinja, jer čuvaju naše dostojanstvo i unutrašnji mir.Prihvatiti odbijanje sa dostojanstvom znak je emocionalne zrelosti. Poštovati tuđu odluku znak je karaktera. 

Potražiti pomoć kada nas emocije preplave znak je hrabrosti.Ako se prepoznajete u ovoj priči, nemojte to doživjeti kao osudu, već kao poziv na lični rast.

Ponekad je „NE“ jasan znak da treba krenuti drugim putem. Ponekad je to možda poziv da razvijemo novu strategiju,  naučimo nešto, ili promijenimo pristup. A ponekad je najzdraviji odgovor jednostavno pustiti i nastaviti dalje.

Svako „ne“ nosi lekciju. A svaka lekcija nas može odvesti bliže onome što nam zaista pripada.

Postoje i ljudi koji vjeruju da upornošću, pritiskom ili suptilnom manipulacijom mogu promijeniti tuđe odluke. Da se „ne“ može saviti, izbjegnuti ili preokrenuti ako se dovoljno dugo insistira.

Kada neko jasno kaže „ne“, to nije prostor za pregovaranje kroz krivicu, emocionalni pritisak ili skrivena očekivanja. To je trenutak u kojem prestaje mogućnost utjecaja i počinje odgovornost da se to poštuje.Pokušaji da se kroz druge ljude ili okolnosti dobije ono što je već odbijeno ne govore o snazi, nego o nedostatku poštovanja granica.

Zato je važno razumjeti:

Ono što je jednom jasno odbijeno, ne postaje dostupno kroz upornost, već samo kroz poštovanje i direktan kontakt ukoliko je on moguć.

A tamo gdje nema poštovanja, jedini zdrav odgovor je distanca i miran kraj.

A ako ste osoba čije granice neko uporno narušava, zapamtite:

Vaše „NE“ je dovoljno. Niste dužni da objašnjavate svoju odluku. Niste odgovorni za tuđu emocionalnu nestabilnost. Imate pravo da zaštitite svoj mir.Jer ljubav nije posjedovanje a pažnja nije pravo. A nijedno ljudsko biće nije trofej koji treba osvojiti.Iscjeljenje je moguće. Ali tek kada izaberemo samosvijest umjesto kontrole, odgovornost umjesto okrivljavanja i poštovanje umjesto OPSESIJE.

Psiholog je je istakao još jednu važnu osobinu emocionalno nezrelih ljudi.

Često biraju one za koje vjeruju da su ranjiviji ili tiši, ne zato što su zaista snažni, već zato što kroz osjećaj nadmoći pokušavaju da prikriju sopstvene nesigurnosti.

Koristeći tuđu dobrotu, pokušavaju da ispune unutrašnju prazninu.Ali čovjek koji mora da umanji drugoga da bi se osjećao vrijednim, zapravo najviše sumnja u sebe.Snaga nema potrebu da dominira.Ona poštuje, štiti i uzdiže.

Pa ti zaštiti.

Ova priča nije osuda drugih, već ogledalo za svakoga od nas.Sve što nas snažno dotiče u drugima često je odraz onoga što smo nekada gledali u svojim starateljima. Obrasci koje smo posmatrali u djetinjstvu, način na koji su nas naši roditelji ili staratelji voljeli, odbacivali, kontrolisali ili ćutali, ostavljaju dubok trag u nama i oblikuju način na koji danas doživljavamo sebe i druge.

Zato su ljudi oko nas često ogledala naših najdubljih rana, ali i prilika da ih osvijestimo i izliječimo.Važno je da ne postanemo odraz onoga što nas je povrijedilo.Da ne liječimo svoje nesigurnosti kontrolom i da ne uzvraćamo bol novim bolom.Zrelost se ne vidi u tome koliko snažno neko reaguje, nego koliko mirno može da prihvati ono što ne može promijeniti.Ne mora svaka emocija da se pretvori u akciju. Ne mora svaka povreda da traži odgovor. A najmanje od svega, ne mora svako „ne“ da postane borba.

Ono što naš ego doživljava kao poraz, često je zapravo zaštita,  i za jednu i za drugu stranu.

 

AUTOR: NVO POBIJEDI SEBE