Viralna Okrutnost - kolektivni pad

 

Photo/klik bez savjesti 

Opšte su poznati internet napadi koji se svakodnevno dešavaju na društvenim mrežama, gdje pojedinci vrlo lako postaju meta kolektivnog ismijavanja i osude. Upravo zbog toga ovaj blog posvećuje pažnju, čitatelju A.B koji se javio sa ozbiljnom zabrinutošću za jednu osobu.U pitanju je osoba I.R., koja je u posljednje vrijeme na društvenim mrežama izložena velikom broju uvredljivih komentara, masovnom dijeljenju sadržaja sa ciljem ismijavanja, te kreiranju narativa koji daleko prevazilazi granice legitimne kritike i ulazi u zonu javnog ponižavanja i digitalnog linča.

Istovremeno, sve češće se postavlja pitanje uloge savremenih organizacija i institucija koje se nominalno bave zaštitom pojedinaca i društvenim problemima. U praksi, mnoge od njih ne ispunjavaju svoju stvarnu svrhu niti djeluju u skladu sa ozbiljnošću situacija koje se svakodnevno odvijaju u digitalnom prostoru, ostavljajući prostor da se ovakvi oblici nasilja nastave bez adekvatne reakcije i posljedica.

A.B koji se javio htio je poslati poruku mira, razumijevanja i protivljenja svakom obliku nasilja.

Ovoga puta riječ je o cyber nasilju, fenomenu koji je postao toliko prisutan da ga mnogi više ni ne prepoznaju kao problem.Komentari se nižu, dijeljenja rastu, a jedna osoba postaje predmet kolektivne zabave.

Ono što mnogi zaboravljaju jeste da iza tih snimaka možda stoji osoba koja se suočava sa određenim psihičkim ili razvojnim poteškoćama, a da toga možda nije ni potpuno svjesna. Upravo tu bi trebalo da se pokaže ljudskost. Ako neko ima poteškoće, odgovor nikada ne može biti ismijavanje. Odgovor treba da bude razumijevanje, podrška i, kada je potrebno, usmjeravanje ka pomoći.

Nažalost, lakše je biti dio mase koja se ruga nego stati i zapitati se kroz šta ta osoba prolazi. Potrebno je pogledati u sebe i iskreno se zapitati: kakvi smo to ljudi ako nam je zadovoljstvo da nekoga ponizimo, ismijemo ili pokušamo slomiti pred hiljadama drugih?

Naglašavamo ulogu okruženja i porodice. U vremenu u kojem su društvene mreže postale dio svakodnevice, dio roditelja biva uhvaćen u potrebi za pažnjom i validacijom kroz društvene mreže, ponekad gubeći osjećaj mjere i integriteta u očima vlastite djece.Tu zapravo oni više nisu primjer.Istovremeno, druga strana roditeljstva često se susreće s nepoznavanjem digitalnog svijeta i njegovih posljedica. U takvom prostoru lako nastaje praznina odgovornosti, koja se potom preliva na djecu i mlade.

Važno je razumjeti i širi društveni kontekst. Patrijarhalni obrasci, iako i dalje prisutni u našem društvu, ne nestaju preko noći. Oni se mijenjaju i prilagođavaju, ali i dalje utiču na način na koji se percipira različitost, posebno kada su u pitanju slabiji i ranjiviji pojedinci. Upravo zato je neophodno razvijati kulturu poštovanja i odgovornosti.Viralnost nije poziv na linč. To što neko dijeli svoj život, snima videe ili traži svoje mjesto u digitalnom prostoru ne znači da je izgubio pravo na dostojanstvo.

Jednako važno, odgovornost nije samo individualna, već i kolektivna. Ako jedan čovjek zaustavi prijatelja u ismijavanju, možda će i drugi to uraditi. Ako treći i četvrti odluče da ne učestvuju, lanac se prekida. Tako se, korak po korak, smanjuje prostor za nasilje, a povećava prostor za empatiju i svijest.Ne možemo kontrolisati društvene mreže niti spriječiti svaki ružan komentar. Ali možemo kontrolisati sebe i način na koji reagujemo. Možemo odlučiti da ne budemo dio problema nego dio rješenja.Društvo se ne mijenja velikim riječima, nego malim odlukama koje donosimo svakodnevno.

Nečije ponižavanje i „postavljanje na mjesto“ nikada ne bi trebalo da bude dio našeg djelovanja. To nije zadatak nijednog čovjeka. Život vrlo često sam pronađe način da vrati ravnotežu, a ponekad upravo tamo gdje smo htjeli nekoga poniziti može nastati nešto dobro, ako izaberemo drugačiji put.

Takođe, važno je da institucije koje se bave cyber nasiljem i zaštitom u digitalnom prostoru ne ostanu samo formalne strukture, već da zaista prate situacije, reaguju i preduzimaju mjere u skladu sa ozbiljnošću događaja, kako bi zaštita bila stvarna, a ne samo deklarativna.

Prijavljen je i slučaj A.Š., kod kojeg je evidentirana krađa identiteta putem lažnog profila kreiranog korištenjem privatnih fotografija. Uprkos prijavi nadležnim subjektima, izostala je pravovremena reakcija radi zaštite privatnosti i ugleda oštećene osobe.Ovakvi primjeri otvaraju ozbiljno pitanje efikasnosti sistema zaštite u digitalnom prostoru, kao i odgovornosti institucija koje bi trebalo da reaguju u situacijama narušavanja privatnosti i online zloupotreba. Kada se takvi slučajevi ne rješavaju u razumnom roku, ostavlja se prostor da šteta traje, a povjerenje u zaštitne mehanizme slabi.

U ovom slučaju potrebno je otvoriti prostor i za podršku. Svaki pojedinac koji se suočava sa nesigurnošću, pritiskom, problemima vezanim za izgled, samopouzdanje ili mentalno zdravlje ne bi trebalo da ostane sam u tome. Mnogi ljudi se iza ekrana bore sa unutrašnjim izazovima koji nisu vidljivi na prvi pogled, i upravo zato je još važnije pristupiti im sa razumijevanjem, a ne osudom.

Umjesto etiketiranja i ismijavanja, potrebno je ponuditi razgovor, podršku i stručnu pomoć koja jača osjećaj vrijednosti, sigurnosti i ličnog mira, ali i pomaže u razvoju zdravijeg odnosa prema sebi i svijetu oko sebe.

Zato će u budućnosti inicijativa „POBIJEDI SEBE“ nuditi širi oblik podrške koji neće biti ograničen samo na razgovor i psihološko osnaživanje, već i na programe rada na sebi kroz praktične i edukativne aktivnosti.U okviru toga planiraju se i “makeover” i self-care projekti, ali ne u površnom smislu, već kao dio procesa jačanja ličnog identiteta.

Dakle iza svakog profila nalazi se čovjek. 

Nečije dijete. Nečiji brat, sestra, prijatelj.

Danas tuđe dijete. Sjutra tvoje.

A možda sjutra to baš budeš i ti.

Zato PAZI.

Autor: NVO POBIJEDI SEBE